Ruž za usne

Prva uporaba zabilježena je u vrijeme sumerske civilizacije, 2500 godina p.n.e. Bio je namijenjen kraljici i pravljen je od latica raznobojnog cvijeća.

Ugledne Egipćanke mazale su usne mješavinom narančaste gline, smole i cvjetnih ekstrakata. Kleopatra je obožavala kričavo crvenu nijansu, a glavni sastojak njenog recepta bile su izdrobljene bube i riblja krljušt koja je proizvodila efekt sjajila za usne.

Poznatije Grkinje se nisu odvajale od kutijica s bojom, a sa njima su čak i sahranjivane.

U Rimu je Neronova supruga bila okružena stotinama dvorskih dama koje su vodile računa o tome da carica uvijek ima ruž na usnama. Za nju se spremala posebna smjesa od fikusa i crvenog vina.

Japanke plemenitog podrijetla nisu se smjele pojavljivati u javnosti bez lica “okrečenog” u bijelo i tamnih usana na koje je nanošena pasta od katrana i voska.

U nekim zemljama, pravljen je od buba-švaba koje su sušene i zatim pretvarane u prah kojim su mazane usne.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Postavite i Vi svoju reklamu ovdje!