Autor: sanijela matković

  Kanavelić (Kanavelović, Canavelli [kanave’li], De Canavellis), Petar, hrvatski književnik (Korčula, 27. XII. 1637 – Korčula, 16. I. 1719). Školovao se u Korčuli, a nije sigurno da je studirao pravo u Padovi. Zahvaljujući plemićkomu podrijetlu od rane je mladosti obavljao različite dužnosti u rodnome gradu. Članom Velikoga vijeća postao je 1655. Uspješno se bavio i odvjetničkim radom i trgovinom. God. 1663. boravio je u Rimu kao savjetnik korčulanskoga biskupa.

  Ćutim kas bagremovog lišća Dok kida vjetar I doline Ko Mojsije dižem ruke na molitvu Dok razbarušeni snovi putuju karavanama Sve moje pustinje iskaju kiše Jutro je Cijeli dan je jutro Odijevam bagremove grane Plima je Sunce razgrće svoje mreže Sjedim u podnožju stvarnosti I dočikam goluba s maslinovom grančicom Miris bagrema obuzima eter

Želite se kreativno izraziti napisati pjesmu priču roman ili želite usavršiti komunikacijske vještine   javite se na email:sanijelaknjige@gmail.com   PRIJAVE DO 15.10.2023.  5 total views

MORE je ispratilo goste sad može živjeti svoj mir šaptati školjkama tajne što ih ču gibat valovlje u svojim zjenama ..a ja ja ću disati vjetar što mu grli valove kao veo od sedefa  32 total views

Kod mene je to, naime bilo ovako: u svom sam životu možda tisuću puta molio Očenaš, krunice, psalme i tako dalje izgovorio sam cijelo more molitava. No, u meni je postojao stalni poriv: “Čovječe, ti uopće još nisi s Bogom. A trebao bi razgovarati s Bogom.” Uvijek sam mislio da moram moliti ovo ili ono

Danas   Današnje sjećanje se obuklo u drvorede I vjetar po njima prede sonatu Od proljetniih kristala Ćutim miris mora Dok bliskih daljina kas tetovira lišće Svaki je stih napisan od lišća I svaki je pjesnik drvo što osjeća Koje misli I umjesto udubljenja za pčelinji med U Deblu ima srce postaću drvo Jer neke

  Povjerarac lomi prozore miriše kolač s jabukama Nadvratnici mora mirišu Svibanj polako zatvara vrata Koraci neki potpisuju stranice etera Svečani špalir leptira uokviruje jutro Ko tragači srna Primirujemo zavezane lađe Pune nekog života Ko Abrahamova Arka Dok Povjetarac vitlja Izronjenu sol po borovima Ruke otežale smirajem Sklapam Smijem se U daljini se nazire kopno

  Povjerarac lomi prozore miriše kolač s jabukama Nadvratnici mora mirišu Svibanj polako zatvara vrata Koraci neki potpisuju stranice etera Svečani špalir leptira uokviruje jutro Ko tragači srna Primirujemo zavezane lađe Pune nekog života Ko Abrahamova Arka Dok Povjetarac vitlja Izronjenu sol po borovima Ruke otežale smirajem Sklapam Smijem se U daljini se nazire kopno

https://penbih.ba/2018/03/predstavljanje-nove-zbirke-transkripti-u-kamenu/  44 total views

 60 total views